Wait for me..

Moje mjesto za opustit se, reći sve ono što ne mogu naglas..

17.02.2021.

..

Život se mijenja, iz minute u minutu.. To je uvijek tako.. Koliko se god nama činilo da je sve stalno isto, da nema pomaka nikakvih ima.. Itekako ima..
Svakim danom smo drugačiji, pođem od sebe.. Svakim danom su mi neke stvari više nepojmljive, koje mi prije nisu smetale..
Često tražeći sigurnost i mir, upanemo u nemir... U logiku u šali pa privali, u neke kolotečine koje i ne želimo..
Nađeš se tako u začaranom krugu od tačke a -> b -> c, i nikako se trznuti..
U početku misliš okej to je to, tako treba, sve je napokon ja svom mjestu..
Onda shvatiš u neka doba da si umorna od svog tog trčanja, da nemaš vremena za sjest odmorit posvetit se sebi..
Tada počinješ uviđati neke stvari tipa u šali pa privali, odjednom si ti ta koja nešto griješi, koja pogrešno shvata.. Jer to je taj začarani krug gdje se stvara ovisnost i strah..
Često čovjek pomisli da se ljudi mijenjaju.. Istina mijenjaju se ako to baš žele ili ako su baš shvatili, no često se desi da se promjenu na neko određeno vrijeme..
Ponekad dajemo milion i jednu šansu, no jednostavno neke stvari ne mogu ići..
"Previše se trudis" - jer misliš da tako to treba da je to okej, onda dobiješ hladan tuš, neke riječi čuješ i shvatiš između redova..
Život se mijenja, dani ne da prolaze oni lete..
Kao da je jučer bilo 1.1. a već je pola drugog mjeseca prošlo.. Tako će mjeseci lagano prolaziti, a ti ćeš tapkati u mjestu.. Zašto? Zato što si upala u centrifugu iz koje ne možeš izaći, o većini stvari odlučuje netko drugi.. Ti dođeš tu samo kao figura koja se smješka.. Dani idu, mjeseci, godine ne draga one ne idu unazad idu unaprijed.. Svakim danom si sve starija, ne nisi zakasnila nigdje, no znaš i sama da kad vidiš sretne parove, male bebe, trudnice da se pitaš, a ja?
Kaže stara poslovica " ko je suđen nije skučen" to je istina, nitko od sudbine pobjegao nije, ako je zapisano desit će se..
Ipak.. Ne mogu se oteti dojmu, jesu li možda neke stvari mogle biti mnogo drugačije..
Ne razmišljam u fazonu šta bi bilo kad bi bilo, bilo je onako kako je trebalo, no nekad se eto za pitam kako to da naizgled trenutak nepažnje promijene život na bolje,posloži i pogura neke stvari koje se sigurno mnogo vremena ne bi desile i ispadne dobro.. Ne kažem da svima ispadne tako, no većini jeste..

10.02.2021.

Koliko je bitno toliko i pamtimo..

Pričam nešto sa prijateljicom o jednom liku, kako pokušava neku krivnju svalit na mene, a ja se nekih stvari uopće i ne sjećam vezano za to sve.. Da se razumijemo sjećam se bitnih stvari ali nekih sitnica ne baš..
Kaže ona meni koliko je bitno toliko i pamtimo.. Nešto kontam pa i jeste tako..
Kad je nešto bitno upamtiš svaku sitnicu, sjećaš je se u svaka doba dana, a kada nije jednostavno ne upamtiš.. Pamtiš neko vrijeme i zaboraviš.. Tako je i sa ljudima..
Pojedinci ostave dubok trag čak i ako su tu kratko vrijeme, dok pojedinci mogu biti prisutni godinama bez i kakvog traga, a kada odu svo sjećanje na njih se gubi..
Realno tako je sa svime u životu..
Ponekad čak pamtimo i gluposti koje se čine apsolutno ne bitne na prvi pogled, a ustvari ispadne da su strašno bitne jer da nisu ne bi ih pamtili..

Neke stvari ću pamtit cijeli život, no ima stvari koje kako dođu tako i prođu.. Kada prođu fale neki određeni period i nakon toga nastaviš kao da nikad postojale nisu..
Sve dođe i prođe, neko ostavi traga, a neko ne..
Neko se kasno sjeti, na nekome ostavis više traga nego što je on na tebi, ali treba biti svjestan činjenice da ljudi imaju pravo otići i ne vratiti se.. Pogotovo ako ih sami u jednom trenutku otjerate..
Niko ali doslovno niko na svijetu neće čekati da se druga osoba smisli, kolika je god želja, volja, ljubav ma bilo šta jako.. U trenutku kada neko poželi sve napustiti druga osoba vidi jasnu sliku.. To što neko nije načisto sam sa sobom pa ne zna šta hoće, ne može se očekivati da će se dotrčati kad se shvati.. Jer... Odkud nekome garancija da se to opet neće ponoviti? Doduše ne postoji garancija ni da hoće.. Stoji ono da treba pružiti drugu šansu, ali nekada je bolje staviti tačku.

09.02.2021.

Utorak

U jednom trenutku umori te sve..
Svega ti je više preko glave..
Posla, obaveza, situacija.. Svega..
Nije pms, nije prolazno..
Ne mogu više negative te, i uporno ljudi su zli, hoće nastetit ovo ono..
Okej, ali ne može se tako živjeti..
Konstantno u nekom strahu, to je naporno..
Ili u nekoj dosadi, ne znam šta ću od sebe..
Može biti dosadno i samoj mi bude često dosadno, ali ne razmišljam o glupostima koje se mogu, a sigurno neće desiti i dopuštat da utiču na raspoloženje..

Nekad je dobro malo i sanjariti, pobjeći od svega, ne previše ali malo mislit i o nečemu lijepom.. Ne u svemu skrećati pažnju na sebe, svoje neke stvari.. To je naporno..
Ne mogu više ove depresive oko mene i ljudi.. Jednostavno ne mogu...

Razočara se čovjek milion puta, ali isto tako ustane.. Teško mi je također milion puta ali skupim i nastavim dalje..
No iz ove depre i svega, o Bože da mi se iščupat..

Vremena jesu teška, sve je svakim danom sve skuplje i sve je gore ništa ne ide na bolje,ali ne treba mračit budi ti nečije sunce.. Budi sunce svoga života..

Taman negdje dva dana prije plate sam opet skontala kako ljudi znaju biti bezobrazni slagati u svoju korist.. Lik je dolazio uplaćivati na račun odkad radim ovdje znači od 6 mj, par puta smo i pričali bio je okej.. Ta dva dana pred platu, pita on mene da mu posudim 10-20 km on zaboravio novčanik iz Jablanice, tata mu tu dolazi svako dr dan na neke vježbe nešto bude mi žao i kontam hajde vratit će ta svaki dan je tu.. Od tada ni jednom nije došao.. Znam da kad nekome nešto daš halalis odmah, ali eto stvarno tu nisam očekivala da neće donijeti.. Nema veze, ali mi nikad neće biti jasno kako ljudi mogu lagati tako na svoje bližnje..

Današnji dan na poslu je tipa budi Bog s nama.. Užasno težak i naporan dan zbog ljudi..
Brat me pitao hoću li predati u njegovu firmu cv možda prođem.. Rekla sam da ne znam jer ne radi se na našem jeziku nego neki drugi lijevi tko zna koji me može zapasti, a sad se evo pitam bi li možda to bilo bolje..
Konstantno se žalim i nezadovoljna sam poslom, ljudi su svakim danom sve gori.. Razmišljam da se prijavim.. Bi li.. Ne bi li..
Ne znam ni sama..

Opet su mi uši pune praznih priča..


Noviji postovi | Stariji postovi

Wait for me..
<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

😊
Hello 🙋🏻‍♀️

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
14393

Powered by Blogger.ba